Jugoslavija 2013 Fudbalska reprezentacija - Dve Leve Noge - Fudbal

Jugoslavija 2013.

Mar 2013 | Dve Leve Noge, Preporuceni tekstovi | 4 komentara.

Reprezentacija Jugoslavije 2013. godine

Srbiju i Srbe prati reputacija velikih Jugonostalgičara, a u poslednje vreme anktete koje su sprovedene u nekim bivšim jugoslovenskim republikama govore da sve više Slovenaca žali za starom Jugom, slično je i u Hrvatskoj, Bosni, a verujem da kad je sport u pitanju, u svim bivšim jugoslovenskim republikama je slična ako ne i ista situacija. Od Vardara do Triglava, ne postoji fudbalski fan koji se bar jednom nije zamislio i zapitao kakva bi to fudbalska velesila bila.

Pripremajući se za ovaj članak, pretraživao sam razne sportske blogove, forume, portale , kako domaće (.rs) tako i „strane“ (.hr, .ba, .me…) i u skoro svim tekstovima koje sam pročitao, i svežije i one od pre nekoliko godina, svuda se provlači ista konstatacija: Srbija ima najbolju odbranu, Hrvati sredinu terena, a oko napada se vodila najveća polemika i to izmedju Hrvata, Crnogoraca i Bosanaca, naravno, svako je vukao na svoju vodenicu.

Ovom prilikom, želim da predstavim svoju verziju reprezentacije Jugoslavije!
Počeću od taktike. S obzirom na igrački kadar, i ogromnu gužvu u napadu, mislim da bi idealna formacija bila 4-3-3, sa jednim zadnjim veznim (dmf), dva centralna igrača sredine terena (mf), polu špicem(amc) i 2 napadača (fc).

Evo i sastava, poziciju i izbor igrača ću probati detaljno da objasnim, onako kako je Mihajlović trebao da objasni ulogu Radovanovića, Šćepovića i još par igrača u meču sa Hrvatskom:

GK – Samir Handanović (Inter – Slovenija)
LB – Aleksandar Kolarov (Mančester Siti – Srbija)
RB – Darijo Srna (Šahtjor – Hrvatska)
CB – Nemanja Vidić (Mančester Junajted – Srbija) – kapiten
CB – Neven Subotić (Dortmund – Srbija)
DMF – Mateo Kovačić (Inter – Hrvatska)
MF – Luka Modrić (Real Madrid – Hrvatska)
MF – Ivan Rakitić (Sevilja – Hrvatska)
AMC – Mirko Vučinić (Juventus – Crna Gora)
FC – Edin Džeko (Mančester Siti – Bosna i Hercegovina)
FC – Mario Mandžukić (Bajern Minhen – Hrvatska)
Selektor: Robert Prosinečki

Jugoslavija 2013

Jugoslavija 2013

GK – Samir Handanović

Golman koji možda ne pripada samoj golmanskoj eliti Evrope i sveta, sigurno nije u rangu Kasiljasa, Bufona, Nojera, ali je odmah iza njih. Ima 28 godina i njegovo vreme tek dolazi. Prošlu sezonu je odlično branio za Udineze, a i ove sezone je u odličnoj formi u Interu. Trenutno ni u jednoj reprezentaciji bivših republika nema nijednog golmana koji bi mu uopšte i bio neka ozbiljnija konkurencija. Rezervni golman bi bio Asmir Begović, a treći Pletikosa, ostale ne vredi ni pominjati.
Prednosti: Handanović poseduje odlične reflekse i pregled igre u svom 16-ercu, visok je, dobar u vazduhu, i odlično komanduje svojom odbranom.
Mane: očajna odbrana Intera ove sezone. Prosto je neverovatno kako Inter ne može da se prepozna u odnosu na prethodne 2 godine. Handanović je izložen na milost i nemilost protivničkih napadača koji ga rešetaju kako stignu. Da nije Handanovića, Inter bi bio u donjem delu tabele.

LB – Aleksandar Kolarov

Prototip modernog beka, da se izrazim stručno, pravi Full Back, baš po mom ukusu. U Laciju je bio jedan od najboljih igrača, i videlo se da se zasitio italijanske Serije A. Dolaskom u Englesku, samo je još više napredovao. Da ga je Manćini malo više ubacivao umesto Klišija, Siti bi imao sigurno nekoliko bodova više. Sada u reprezentaciji radi sa najboljim izvodjačem slobodnih udaraca na svetu, ukoliko uspe Mihajlović da mu prenese delić svog umeća, Kolarov će zaokružiti sve što jedan bek 21. veka treba da ima.
Prednosti: Prodoran igrač, poseduje snažnu i preciznu levu nogu, dobar šut i još bolji centaršut, aktivno učestvuje u napadu, i podjednako je dobar i u fazi odbrane. Igrač koga bi svaki trener poželeo u ekipi.
Mane: Možda i previše učestvuje u napadu, tako da često zna da bude rupa u odbrani na njegovoj strani, ali u ovakvoj reprezentaciji, gde pored sebe ima Vidića, to se i ne računa kao mana.

RB – Darijo Srna (Branislav Ivanović)

Za ovu poziciju sam se dvoumio izmedju Srne i Ivanovića, ipak, utakmica Hrvatska – Srbija je presudila u Srninu korist. Sve što sam naveo za Kolarova, važi i za Srnu. Bek koji igra i kao krilo i kao klasični bek, zna da bude oštar i grub kad zatreba, dovoljno iskusan da zna i proceni kad da krene napred. Odličan centaršut, odlično izvodi slobodne udarce desnom nogom. Za razliku od Kolarova, Srna se više oslanja na tehniku nego na snagu. Sa njim i Kolarovom Jugoslavija bi imala najbolje bokove, ako ne u svetu onda sigurno u Evropi.
Prednosti: Iskustvo, tehnika, odlična desna noga, odlična ofanziva i još bolja defanziva…
Mane: Šahtjor, klub u kojem trenutno igra. Zaradjuje on dobro u Šahtjoru i potpuno je razumljivo zašto ne želi da ode iz Ukrajine, a još je i kapiten. Mislim da je to mana zato što osim derbija sa Dinamom i Metalurgom, nema više ozbiljnijh utakmica u Ukrajini, dominiraju u domaćem prvenstvu već godinama. Igraju redovno Ligu Šampiona ali to nije to, smatram da za njega sigurno ima mesta u bilo kojoj ekipi iz Liga 5ice.

CB – Nemanja Vidić

Ima li potrebe trošiti reči na Nemanju Vidića. Kad ga je veliki Ser Aleks Ferguson postavio za kapitena Mančester Junajteda, onda Vam je sve jasno. Igrač koji igra do kraja, do poslednjeg atoma snage, ostavlja srce na terenu, borac, snažan, odličan u skok igri, pravi komadant odbrane. Nije ni čudo što su ga engleski navijači prozvali Terminator. Nijedan napadač koji je igrao protiv njega se nije naigrao fudbala (osim možda Samjuela Etoa u finalu LŠ). Neki novi klinci bi trebalo da se ugledaju na njegovu karijeru, Crvena Zvezda, pa Spartak Moskva i tek onda velika scena, Old Traford i Mančester Junajted.
Prednosti: Najbolji štoper današnjice, to je dovoljno!
Mane:
Što više ne igra u reprezentaciji Srbije. U igračkom smislu, nema mane!

CB – Neven Subotić

U paru sa Mats Humelsom u Dortmundu čini najstandardniji štoperski tandem u Bundesligi, a i šire. Krasi ga pored izuzetnih fudbalskih kvaliteta i jedinstveni ljudski kvaliteti. On je jedan od retkih fudbalera koji na pripreme i na putovanjima nosi knjigu, a ne Sony PlayStation ili laptop. Odmor prošlog leta je proveo tako što je okupio nekoliko bliskih prijatelja i u kamp prikolici sa njima obišao pola Evrope, kako je i sam rekao da mu je to bila životna želja.
Prednosti: Snažan, odlična skok igra, uporan i odlučan, dobar u duel igri…
Mane: Ipak nije taj kalibar da može sam da nosi celu odbranu, već mora da ima dobru podršku pored sebe, kao što mu je Humels u Dortmundu i kao što bi (je) bio Nemanja Vidić u reprezentaciji.

DMF – Mateo Kovačić

Ova pozicija je bila rezervisana za našeg Dejana Satnkovića, ali godine i povrede su me naterale da promenim mišljenje i stavim Matea Kovačića. Iskreno, nisam bio svestan mogućnosti mladog Kovačića dok nije prešao u Inter. Mislio sam da je on samo još jedna dobra prodaja Mamića, medjutim, igre koje pruža u Interu, a i za reprezentaciju Hrvatske su sve bolje i bolje. Pored njega nam nije bilo prolaza kroz sredinu terena na Maksimiru. U Interu će pored Stankovića i Kambijasa da nauči dosta o radilicama na sredini terena, o otimačima lopti i kvariocima igre protivnika, jer niko ne radi to bolje od njih dvojice.
Prednosti: Iako mlad, smiren je na lopti. Ima odličan pregled igre, kao i veliki radijus kretanja. Ima ga na gotovo svakom delu terena, pogotovu u prve 2/3 terena.
Mane: Neiskustvo, mada to se, nažalost, nije videlo u utakmici protiv Srbije.

MF – Luka Modrić

Modrić bi bio motor ekipe, kreator igre, mozak. Njegov prelazak u Real Madrid je bio osporavan, čak je proglašen za najgori transfer sezone. Medjutim, Modrić počinje da igra kad je to najviše potrebno. Možda je kasno za titulu u Primeri, ali Modrić gura ekipu ka završnici Lige Šampiona. Imao je Murinjo dovoljno strpljenja za Luku, pružao mu šanse što je na kraju, Modrić i iskoristio. Postigao je fantastičan pogodak protiv Majorke, njegov gol je nagovesti preokret protiv Man Utd –a i bio je jedan od najboljih na terenu na toj utakmici u Ligi Šampiona, beleži sve više asistencija… Očigledno mu je bilo potrebno samo malo vremena da se adaptira na novi klub, nove saigrače, novu ligu…
Prednosti: Velika fudbalska inteligencija, pravi plejmejker, moderna 10tka.
Mane: Nema mana!

MF – Ivan Rakitić

Za ovu poziciju sam imao najviše problema da nadjem igrača, razmišljao sam o Pjaniću, Misimoviću, Perišiću, i na kraju, ipak se odlućio za Rakitića. Igrač koji je fudbalsku školu prošao u Švajsarskoj, čak i igrao za Švajcarsku reprezentaciju u mladjim kategorijama. I to nebalkansko fudbalsko školovanje se i vidi, njegovo kretanje, trčanje, dodavanje, šut pa sve do načina razmišljanja, sve se to razlikuje i odskače
od ostatka Hrvatske reprezentacijei uopšte od fudbalera koji su ponikli na ovom podneblju. Njegovi prekidi su bili pogubni za Makedoniju, a videli smo pre nekoliko dana i po nas, iako nam nije dao gol, asistirao je Oliću za 2:0, i svaki njegov ubačaj u naš 16erac je bio opasan po naš gol.
Prednosti: Kreativnost, pregled igre, izvodjenje prekida, brzina, dribling…
Mane: Lako i brzo se uklapa u sivilo ekipe,nema tu mentalnu snagu da ponese ekipu kada joj loše krene…

AMC – Mirko Vučinić

Gledao sam uživo utakmicu u Podgorici, Crna Gora – Vels 2011. god. Igrom na toj utakmici me je apsolutno kupio! Mirko igra sa takvom lakoćom da čovek pomisli da se šali sa protivnikom kao da igra sa ortacima u školskom. Naravno, nije Vels fudbalska sila, ali je Vučinić igrao tako ležerno, opušteno, a opet, niko mu ništa od igrača Velsa nije mogao na terenu. U crnogorskoj reprezentaciji, Vučinić je glavni igrač, tako da nije bitno na kom delu terena je lopta, a na kom se nalazi Mirko, čim on digne ruku lopta automatski ide kod njega. Pomalo komična situacija, ali Crna Gora je pobedila na toj utakmici 1:0 golom Mirka Vučinića.
Prednosti: Odličan dribler, asistent, golgeter, dobar u skok igri, kreativan, ima odličan osećaj za gol, snalažljivost…
Mane: Lenjost, u fazi odbrane na njega se ne može računati…

FC – Mario Mandžukić

Mandžukić je konkretan igrač, bez obzira na kom delu terena se nalazi, kada lopta dodje do njega, on se okreće ka protivničkom golu i kreće napred. Odličan i na zemlji i u vazduhu. Snažne konstitucije, odličan je kad treba da se zadrži lopta. Takodje, lukav je igrač i zna da isprovocira protivnika svojom igrom. On nam je dao gol i nad njim je napravljen prekršaj posle kojeg je Olić dao drugi gol za Hrvatsku. Prosto, jedan izuzetno dominantan napadač koji je jako nezgodan za čuvanje i koji uvek može da napravi problem protivničkoj ekipi.
Prednosti: Fizički dominira u protivničkom 16ercu, snažan, odlično čuva loptu, odlična skok igra…
Mane: Zna da bude prljav igrač, zna da provocira ponekad svrsishodno, a često iz obesti…

FC – Edin Džeko

Bosanski dijamant, Edin Džeko je igrač koji je rodjen da daje golove. Ume da da gol i nogama i rukama, glavom, zadnjicom, stomakom, jednostavno prava gol mašina. Da sam ja selektor, Džeka nikada ne bi menjao, čak i kad je povredjen i kad mu je loš dan, kada loše igra, ostajao bi mi na terenu do kraja. On je igrač koga lopta voli. Sa podrškom Vučinića i Manadžukića pored sebe, Modrića i Rakitića iza sebe, Srne i Kolarova ubacivanjem po strani,Džeko bi se tek onda nadavao golova.
Prednosti: Izuzetno snalažljiv igrač, odlično pozicioniranje, kretanje i otvaranje, pravi dijamant!!!
Mane: Nema mane.

Selektor – Robert Prosinečki

Mnogi će misliti da nisam u pravu, ali zaista sam ubedjen da bi sa ovim igračkim kadrom, Prosinečki čuda pravio. On je u Crvenoj Zvezdi napravio perpoznatljiv stil, ali problem su bili igrači koje je imao na raspolaganju. Prosto, Crvena Zvezda nije imala Modrića u sredini, Vidića u odbrani, Džeka u napadu, već su tu bili Evandro, Vilotić i Kasalica, i šta sa njima može da se uradi? U takvoj situaciji ni Murinjo ne bi mogao više i bolje. Prosinečki je mlad trener, moderan trener, koji svojom pojavom odaje utisak da zna šta radi, da zna kako treba da se radi. Pored njega bi svi igrači koje sam pomenuo, samo još više napredovali, i u fudbalskom i van fudbalskom smislu.
Prednosti: Moderan, savremen trener, napdačka filozofija fudbala, ljudski kvaliteti, cenjen, pošten, poštovan…
Mane: Neiskustvo, mada, bio je pomoćnik Biliću na klupi Hrvatske. Ipak mu je neophodno još trenerskih godina i utakmica da bi bio onaj pravi…

A klupa reprezentacije Jugoslavije je tek posebna priča. Toliko kvalitetnih igrača ima, da bi mogle 2 ravnopravne reprezentacije da se naprave: Begović, Ivanović, Nastasić, Stefan Savić, Baša, Spahić, Pranjić, Ćorluka, Pjanić, Salihović, Misimović, Perišić, Vukčević, Jovetić, Jelavić, Pandev…

Ovakva Jugoslavija bi nam donela mnogo radosti na evropskim i svetskim prvenstvima, a ovako, uspeh je kad se i plasiramo na neko veliko takmičenje. Jedino su Hrvati imali značajniji uspeh na Svetskom Prvenstvu u Francuskoj 98. god. kad su zauzeli 3. mesto, svi ostali imaju jako loš učinak. U poslednjih 10tak godina, Srbija, Hrvatska i Slovenija su još i učestvovale na ponekim evropskim ili svetskim smotrama, dok Bosna, Makedonija i Crna Gora još uvek čekaju na svoje prvo veliko takmičenje. Ono što najviše brine je što nijedna reprezentacija nije redovna na velikim prvenstvima, a po mom mišljenju, problem leži u našim nacionalnim savezima. No, tom problematikom ću se baviti nekom drugom prilikom, za sada, ostaje nam samo da uzdišemo i govorimo „Eeee, kakva bi to fudbalska velesila bila!“.

Urednik: Vida Savić

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Povezane vesti:


Crvena Zvezda Crvena Zvezda, Džajić, Čović, Beton liga…
Africki Kup Nacija 2013 Africki Kup Nacija 2013


4 Komentara

  • gorde b. vukan says:

    eh da se ovo ujedini gde bi nam bio kraj.ko bi mogao da jugu nadigra,a plus toga imali bi vise no jednu reprezentaciju slicnog kvaliteta.onda bi i klubovi iz cele bivse imali kvalitetniji igracki kadar.pozdrav iz makedonije

  • juga says:

    eeee kad bi se to desilo spanijino govno bi se obesilo bila bi juga na krovu evrrope iiiii fali kolarov i jelen super liga bi se zvala neznam kako XD HAHHAAHAA ma uzeli bi sp 2014!!

  • beto says:

    Ma kakva Jugoslavija jeste vi bolesni(HRVATSKA U SRCU)

  • beto says:

    Ja nisam komentarisao nego KOMENTIRAO

Komentari